 |
| Foto: Valerio Pennicino - Juventus FC/Juventus FC via Getty Images / |
U ekskluzivnom intervjuu kojeg vam prenosimo u cijelosti, Claudio Marchisio je za JuventusNews24 govorio o počecima svoje karijere i budućnosti fudbala u Italiji.
Prije svega, kako si? Ovaj nas je period naučio da ovo pitanje cijenimo više nego inače. "U pravu si. Ako postoji ijedna stvar za koju cijenim da nas je ovaj period njoj naučio, jeste da nesumnjivo podižemo ljudske odnose na viši nivo, kao i onaj osjećaj zajednice koji smo lagano gubili."
Pandemija je definitivno zaustavila šampionate za mlade, nije li to velika šteta za rast tolikog broja djece? Hoće li to utjecati na njihov razvoj? "Mislim da je zdravlje naše djece najvažnija stvar. Po mom mišljenju ovo je veoma zrela odluka, djeca i njihove porodice moraju se imati priliku odmarati. Zapamtite da fudbal mora ostati zabavan, obrazovno sredstvo, ali nikad profesija. Ne mislim da će to utjecati na njihov razvoj, to je generalizirana pojava koja je na sve utjecala jednako. Vrijeme će nadoknaditi sve."
Budući da si odrastao u Juventusu, možeš li mi reći nešto više o onom osjećaju da Juventusovi klinci čak i brže postaju muškarcima, prije nego li fudbalerima? "Moje me iskustvo na sreću vodilo da nosim samo jedan dres, tako da nisam u mogućnosti da uspoređujem između Juvea i ostalih klubova. Neosporno je da se Juventus prema svojim dječacima postavlja prvom pravom školom. Školom u kojoj se uči poštovanje uloga i pravila, ozbiljnosti u obrazovnom procesu uz nešto zdrave konkurencije ili možda bolje rečeno ambicije. Kao dječak ne krijem činjenicu da sam se uvijek osjećao mnogo zrelijim od svojih vršnjaka, a ovaj je aspekt imao posljedice i na moj lični i porodični životni odabir."
Postoji li trenutak u kojem je mladi Claudio shvatio da bi san o nošenju Juventusovog dresa mogao postati njegovom karijerom? Šta se promijenilo od tad? "Ne kažem ovo iz lažne skromnosti, ali trenutak kada sam shvatio da fudbal može postati posao, bila je prva godina od povratka s posudbe u Empoliju. Viđam momke koji se osjećaju kao fudbaleri sa 16/17 godina, ali pogledajmo statistiku i postotak ljudi koji uspijevaju ovu strast pretvoriti u svoju profesiju. Lično, to je bio trenutak kad sam shvatio da mogu biti profesionalni fudbaler i kada sam prestao razmišljati tako da želim postati fudbalerom, nego da želim da osvojim što je više moguće trofeja."
Tvoj bivši trener Gianluigi Gentile govorio nam je prije nekog vremena o regionalnom finalu u Allieviju protiv Torina u kojem si želio igrati po svaku cijenu, uspjevši se jako brzo oporaviti tek mjesec i pol nakon povrede. Koliko je poseban Derby della Mole igraču Torina? "Derby della Mole smatram jednim od najbitnijih susreta, kao igraču rođenom u Torinu on je od djetinjstva uvijek predstavljao prvi veliki izazov. To je utakmica koju ste u svim kategorijama najviše iščekivali. Uvijek sam derbi doživljavao s velikom strašću, vjerujem da su to Torinovi navijači uvijek cijenili, čak i u Serie A, to veliko poštovanje koje sam uvijek gajio za ovaj meč i način na koji sam živio za izazov."
Kao dijete si igrao kao napadač, a onda su ti promijenili ulogu: kako su stvari krenule? Jesi odmah prihvatio tu odluku? "Promjena uloge je možda bila i sretna, čak iako sam volio igrati u napadu i postizati golove. Međutim, oduvijek sam imao veliko poštovanje prema svojim trenerima, vjerovao sam njihovom izboru, prijavio se i obavezao se. Uvijek slušajte trenere, njihov posao je da napredujete."
Postoji li neki savjet koji si dobio u mladosti, a koji ti je koristio tokom cijele fudbalske karijere? "Da, to je učenje igranja s obje noge. U modernom fudbalu vjerujem da su taktička inteligencija i duktilnost temeljni zahtjevi. Isto tako, uvijek dajući sve od sebe na treninzima, utakmice ne predstavljaju ništa drugo nego li izraz onog što si napravio tokom ostatka sedmice. Učenje kako upravljati što većim brojem situacija na treningu stvara veće samopouzdanje pri događajima koji se događaju u utakmici i omogućava vam da budete u stanju da nadvladate nad njima."
Nedavno si otkrio da razmišljaš o menadžerskoj karijeri: vidiš li sebe u budućnosti u vođenju omladinskog sektora? "Trenutno želim učiti kako bih bio spreman za mogućnosti koje će se pojaviti, bez obzira na sektore i kontekst."
Sanjaš li o drugom životu u Juventusu, onom na poziciji sportskog menadžera? "Moj život u Juventusu će uvijek biti jedan jedini. Titule ili ugovori mi ne trebaju da se smatram Juventinom."
Kako objašnjavaš činjenicu da već dugi niz godina nitko iz mladog sektora Juventusa nije stigao do prvog tima? "Ponekad smo skloni podcjenjivanju težine takvog puta. Objašnjenje je vrlo jednostavno: kako se konkurencija sve više povećava, tržišne se granice šire i među mladima. I svake godine listi dječaka odabranih za napredak prelazak na sljedeći korak postaje sve složeniji. Mladi bi ljudi iz cijelog svijeta željeli doći i igrati u Juventusu, a ta želja raste sa starosnom dobi. Biti dječak iz Torina koji je uspio napraviti ovakav put kakvim sam hodio je moj veliki ponos."
Radoznao sam o tvom ulasku u svijet futsala kroz projekt L84, možeš li mi reći nešto više o tvojoj novoj avanturi i o onom što te je gurnulo prema fudbalu s petoricom na terenu? "Uvijek tražim nove i uzbudljive projekte u poslovnom sektoru. Povukla me ozbiljna industrija i želja da učinim nešto za svoj grad. Mislim da je L84 privlačan projekt i nadam se da će spram njega ljudi Torina odgovoriti s velikom strašću. Da će usvojiti tim i da se zajedno možemo zabaviti i ostvariti pokoje zadovoljstvo."
Da li budućnost talijanske sportske industrije ide pojmom sportskog kluba? "Ne nužno. Sport je element uzvišenosti lokalnih kultura. Volim čitati o malim gradovima koji dominiraju odbojkom, košarkom itd. Prisutnost ovih disciplina u ovim gradovima omogućava vam da razvijete pokret, stvorite generaciju talenata i širite strast za tim disciplinama…"
U Italiji je mnogo trenera, zašto sve manje sportskih menadžera? "Uvjereni smo da bivši fudbaler može učiniti bilo šta u svijetu fudbala, ali to nije tako. Svaka profesija zahtijeva određene vještine, a ne nužno i činjenicu da je fudbaler na visokim nivoima automatski i sinonim za pripreme u drugim kontekstima. Ponekad priskočimo ka lakšim izborima, ali šta činiti u periodu nakon karijere je odluka koju valja pažljivo razmotriti i za koju se treba pripremiti na najbolji mogući način."
Završimo s pogledom na reprezentaciju: Tonali, Chiesa, Zaniolo ... jesu li to Azzurri budućnosti? "Reprezentacija radi dobro na nivou mladih. Pored ovih mislim i na Barellu, Castrovillija i brojne druge zanimljive mlade igrače. Ali budući da smo razgovarali o Juveovom omladinskom sektoru, dodao bih i Nicolussija Cavigliu i Fagiolija."