Povratak uspjehu.
Dolazak Andree Agnellija donio je široki spektar promjena u svim nivoima kluba. Posao je započet rekonstrukcijom upravnog odbora. Giuseppe Marotta je regrutovan da nadgleda sportski odjel i preuzme ulogu generalnog direktora.
Nakon početne tranzicije, Juventus je bio potpuno pripremljen da se ponovno establira kao značajna sila u Serie A. Vratio se Antonio Conte, da povede voljene Bianconere nakon uspješnog 13.-togodišnjeg perioda igranja u klubu. Započeo je svoj radni staž u Juventusu potpisivanjem nekolicine veoma važnih igrača istog ljeta, uključujući Stephana Lishtsteineta, Mirka Vučinića, Artura Vidala, i iznad svih, Andreu Pirla.
Unatoč impresivnom pojačanju Bianconera, branitelj titule, Milan, još uvijek je smatran favoritom za osvajanje nove. Ali nešto se promijenilo u Juventusu potaknuto novim stadionom kapaciteta od 41,000 sjedišta, postali su ozbiljni konkurenti za preuzimanje titule od Rossonera.
I onda je započela i sama akcija. Conte je stvorio kalup za agresivan ali i lijep način igre, koji je garantirao atraktivan fudbal, ali i rezultate. Juventus je postao nezaustavljiva sila, i završili su sezonu neporaženi, i podigli trofej Scudetta po 30.-ti put u klubskoj istoriji. Dogodio se i odlazak Alessandra Del Piera sa predivnim ispraćajem, bio je to kraj njegove slavne igračke karijere u bijelo-crnom dresu.
Uspjeh je stigao i van terena, otvaranjem J-muzeja, koji je pravi primjer i pohvala klubu sa slavnom 115.-togodišnjom istorijom, koja je omogućila navijačima da ponovno ožive u svojim očima ranije pobjede, zajedno gledajući naprijed u uzbudljivu budućnost.
Ta je budučnost izgledala i još sjajnija nakon što je klub pokrenuo planove za interni omladinski sektor edukacionog programa, koji mladim Bianconerima dozvoljava kombinovanje sportske i akademske izobrazbe i Vinovu.
Conteovi momci su stigli i do finala Coppa Italie u Rimu, ali su poklekli na zadnjoj stepenici porazom od Napolija. Međutim, na osvetu se nije dugo čekalo, nakon što su "Partenopei" pometeni u Super Kupu odigranom u Tokiju.
To je bio prvi trofej u sezoni 2012/13 u kojoj su Bianconeri odbranili titulu tri kola prije kraja. Ta je sezona značila i povratak u Ligu prvaka, u najelitnije društvo Evrope. Bianconeri su dogurali do četvrtfinala, gdje ih je zaustavio budući prvak Evrope, Minhenski Bayern.
Narednu 2013/14 sezonu Juventus je započeo osvajanjem novoga trofeja, pobijedivši ekipu Lazia u Super Kupu na njihovom Olimpicu sa visokih 0:4. Ekipa Antonia Contea uspjela je po treći puta za redom podignuti trofej prvaka, što je ujedno bio 32.-gi Scudetto u prebogatim vitrinama Juventusa. U istoj sezoni nanizani su brojni rekordi, kao što su osvojena 102 boda, što je bio rekord osvojenih bodova u najjačoj petici liga Evrope. Juventus je prvi klub u istoriji Italijanskog šampionata koji je u jednoj sezoni ostvario sve pobjede na domaćem terenu. Iste sezone Bianconeri nisu imali mnogo uspjeha u Ligi prvaka, nakon što su u posljednjem kolu u Istambulu u vrlo lošim uvjetima, nakon nastavljene utakmice koja je bila odgođena zbog jakog snijega, od ekipe Galatasaraya izgubili ključne bodove za prolazak u 16 najboljih. Put su nastavili u Evropa ligi. San je bio finale koje se igralo na novoj, prelijepoj Juventus areni. Međutim snove je prekinula ekipa Benfice iz Lisabona u polufinalnom dvomeču.
Izvor: Juventus
Tekst preveo i uredio: DenaMo