 |
| Foto: Valerio Pennicino/Getty Images Sport |
Ovo su vijesti koje vam nikada nismo željeli priopćiti. Danas, 18. lipnja 2021. godine, opraštamo se od Giampiera Bonipertija, koji je preminuo u Torinu u 92. godini. Ova emocija koju svi trenutno osjećamo neće nas spriječiti da s ljubavlju mislimo na njega, jer sve što je naš predsjednik bio i što će uvijek biti u Juventusovom životu. Neizbrisiva figura koja se od danas predaje u sjećanje, unatoč tome što je neko vrijeme bila u povijesnim nogometnim knjigama. Jer kada izrazite misao, a ta misao postane dio DNA kluba kojem ste posvetili svoj život, to znači da je vaš lik postao njegov identitet i način postojanja. Zauvijek.
Giampiero Boniperti bio je prvak koji je pomogao navijačima Juventusa da zaborave rat, "svojom dobrotom i klasom koju je pokazao i zajedno s kojom je sudjelovao u vraćanju nade u budućnost nakon rata," napisao je Hurrà Juventus 1966. godine. Boniperti je imao nogometni kurikulum za koji svi znaju. Čak i djeca.
Jednog dana u proljeće 1946., u dobi od 18 godina, Boniperti je napustio Barengo (gdje je rođen 1928.) da bi otišao u Torino. Bio je nogometni pionir, romantičan i bezbrižan.
"Oduševili su ga boje Bianconera i želio je postati igrač Juventusa," glasio je njegov prvi članak u časopisu Bianconeri. Gotovo godinu dana kasnije, početkom ožujka 1947., Boniperti je debitirao u prvoj momčadi protiv Milana, u prvenstvu gdje je Juve završio na drugom mjestu iza nepobjedivog Torina. Sljedeće godine Vittorio Pozzo mu je u Beču uručio dres Azzurra protiv Austrije, gdje se u početku istaknuo kao krilo svjetske klase, a zatim bio centralni napadač uz Muccinellija u Rimet kupu (1950.) - pozicija koji je zauzeo i u Juveu pedesetih godina. To su bile godine tri imena: Boniperti, Charles, Sivori. Tri ikone, a bilo koji drugi komentar bio je suvišan.
Postigao je dva pogotka u legendarnoj utakmici na Wembleyju između Engleske i ostatka Europe (jedini igrač koji je igrao u Italiji, uz Nordahla, Vukasa, Kubalu, Zebeca), Boniperti je bio snažan napadač s razornim udarcem.
Postao je najbolji strijelac Serie A 1947/48, s jedva 20 godina, s 27 postignutih pogodaka. Bila je to uvertira za njegovog prvi od pet Scudetta u crno-bijelom dresu.
Bio je vrlo profinjen igrač, ali smrtonosan. O svemu je postojao dogovor između Bonipertija i lopte. Jednom je priznao: "Kad sam bio mlađi, golmanski prostor mi je uvijek bio široki i pogodci su se nizali jedan za drugim. Pucao sam i to je bio pogodak. Kako sam kao igrač postao punoljetan, dakle potpuniji, golmanski prostor mi je postao uži. Očito je ovisilo o činjenici da sam htio postići pogodak snažnim udarcem, s loptom koja počinje i koja se više ne može vidjeti."
Radije je bio inspirator i kreator igre, osnovni element, oslonac cijelog uređaja, poluga koja pokreće mehanizam. Oslobodio je igru osobnih stvari. Tako bi bilo i u budućnosti, kad se vratio u Juventus kao menadžer.
Karijeru je završio 1961. godine, kao talijanski prvak, sa 179 golova. Imao je 33 godine i objesio je kopačke jednostavnom ceremonijom: "Dečki, zaustavit ću se." Nefleksibilni temperament ekstrovertiranog gospodina na terenu.
U srpnju 1971. započela je druga era Bonipertija u Juveu, s njime na čelu kluba, ovaj put kao predsjednik. B za Boniperti, B za velike. S njim na čelu, Juve je postao svjetski poznati velikan u Europi i širom svijeta. Osvajala su se Scudetta, da, ali prije svega, izborili su se i kontinentalni i interkontinentalni pehar. Ukupno je uzdignuto 16 trofeja kako bi Juve bio jedina momčad koja je pobijedila u svim Uefinim natjecanjima.
"Nasmijan, razborit i suzdržan menadžer, bio je tvorac kolektiva na terenu i izvan njega, sačinjenog od profesionalnosti, bez zvijezda. Bio je to Juve napornog rada i odricanja," opisao je Hurrà Juventus. Juveova jednostavnost napravljena je nalik njegovom predsjedniku. Juve koji nije značio samo mladost, već je jednom zauvijek postao sinonim za pobjedu.
Posljednjih godina uvijek je bio blizak svojoj Staroj Dami. Možda najdirljiviji trenutak inauguracije Stadiona bio je upravo kada se 8. rujna 2011. uputio prema klupi u središtu terena, zajedno s drugom Juventusovom legendom, Del Pierom, jedinim igračem koji je uspio postići više pogodaka od njega .
Tom prilikom odabrao nam je reći o svom prvom susretu s Juventusom. Uzbuđen, uzbudio je sve nas.
"Moj život u Juventusu počeo je 4. lipnja 1946, a nakon 65 godina ovdje sam da vas sve zagrlim, pošaljem vam najbolje želje i vratim igračima frazu napisanu na transparentu prije kratkog vremena. Pobjeda nije važna, ali jedino je važno."
Od tamo gore, sada postoji još jedna zvijezda na crno-bijelom nebeskom svodu koja svijetli, to je ona Giampiera Bonipertija, jednog od onih koji je Juventusu dao najviše.
Hvala na svemu. Počivaj u miru, predsjedniče.