 |
| Foto: Matteo Ciambelli/NurPhoto via Getty Images / |
Bivši kapiten i legenda Bianconera, Alessandro Del Piero pridružio se Paolu Dybali na Instagram livechatu kako bi razgovarali o najboljim trenucima u karijeri, o životu u trenutnom svjetskom zastoju i svojim životnim ciljevima, a mi vam prenosimo cjelokupan transkript razgovora dvojice desetki Stare dame.
Dybala: "U Torinu sam s Orianom, kao što ste možda pročitali. Imali smo simptome, ja nešto više od nje, ipak ne prejake. Bio sam simptomatičan nešto duže od nje, sprečavali su me pri obavljanju nekih stvari. Nakon nekoliko dana bez simptoma smo ponovo počeli s treningom."
Del Piero: "Ja sam u Los Angelesu s djecom. Morao sam doći gledati vas u Ligi prvaka. S djecom pokušavam sve predstaviti kao igru, u međuvremenu, trenutno proučavamo historiju. Pomaže poticanju mašte... Također smo počeli s časovima španskog."
Dybala: "Razgovaraš li s njima na italijanskom ili engleskom?"
Del Piero: "S njima na italijanskom, ali oni u školi rade na engleskom. Sada počinjemo s učenjem trećeg jezika. polovina ljudi u Los Angelesu govore španski."
Dybala: "Da, bio sam dva puta u Los Angelesu i primijetio sam da mnogi pričaju na španskom."
Del Piero: "Život je ovdje drugačiji, često se vratim u Italiju. Ovdje se osjećam dobro. Stvari se mijenjaju, moguće je da se i mi mijenjamo. Živimo u brdima, imam sreću da imam vrt. Na 100 kilometara smo sjeverno od Los Angelesa, danas još i kiša pada."
Dybala: "Zato smo na Instagramu."
Del Piero: "Također je danas i 10. april. Međutim, teško je ostajati u kući. Radimo ponešto, ali moramo imati ciljeve, vratiti se i igrati za primjer."
Dybala: "Pričao sam to Oriani. Nedostaje mi da istrčim na teren, nedostaje mi svlačionica. Nisam želio izlaziti ni zbog čega, čak niti u kupovinu, iako se ljutila zbog toga."
Del Piero: "Vjeruješ da bi se mogli vratiti krajem aprila?"
Dybala: "Strast koja nas pokreće nas ne smije zanijeti natrag u infekciju. Da bismo počeli mislim da je potrebna sigurnost, za sve, ne samo po nas igrače."
Del Piero: "Još nismo obavili ono natjecanje u slobodnim darcima, iako svi pitaju za njega. Hoćemo li?"
Dybala: "To nije zaboravljeno, ali od tad se svašta tog izdešavalo. Ali odradit ćemo to, na gol ćemo poslati Buffona."
Del Piero: "Ali šutirajmo isključivo desnom nogom."
Dybala: "Nije pošteno. Ti si bio dobar i sa svojom lijevom!"
Del Piero: "Idemo onda po deset lijevom, deset desnom. Pored toga, gol koji si postigao protiv intera je bio izvanredan..."
Dybala: "Da, bilo je dobro, golman to nije očekivao. Imam jedno pitanje za tebe. Kako vidiš sebe i u današnjem fudbalu?"
Del Piero: "Fudbal se dosta promijenio u komunikaciji. Započeo sam u doba u kojem novinari nisu bili u svlačionici. Sada je sve poraslo s ekonomskog stanovišta. Već u mojoj eri postojale su razlike u odnosu na ranije. Počeo sam u vrijeme kada je italijanski fudbal imao precizne, defanzivne i taktičke karakteristike, engleska igra je bila više fizička... Bilo je sve više definisano, sada su treneri izmiješali stvari. Pokušavali smo poboljšati detalje. Njemačka je, na primjer, osvojila Svjetsko prvenstvo nevjerovatnom taktikom koju ranije nisu imali. Volio bih da ponovo mogu igrati."
Dybala: "Bio bi to užitak za svakoga."
Del Piero: "Ako mi kažeš da zaigram, igrat ću."
Dybala: "Na fizičkom se nivou dosta promijenilo, trčimo mnogo više nego ranije. Pročitao sam da je prije 30 godina maksimum koji je igrač na utakmici pretrčao bio oko 8km, danas pretrčimo i po 12km."
Del Piero: "U periodu kad sam završavao karijeru, već su ti brojevi bili na snazi. Sve se promijenilo s golmanima. Danas je sve brže. Nekada su padala tri gola po utakmici Serie A, danas deset, jer ne možete dozvoliti gubljenje vremena. Danas se pravi manje prekršaja, više je kamera, možda manje spektakla, ali više želje za postizanjem gola. Zna se sve više i više. Da ne spominjem osoblje. S koliko ih radiš sada?"
Dybala: "Mi se oblačimo u crno, oni nose bijelo. Ponekad ima više ljudi obučenih u bijelo nego u crno. Ali svi su savršeno pripremljeni, znaju sve o nama, kako i šta treba pripremiti, ne samo za igru. Slažem se, jer posao koji ja moram obavljati razlikuje se od onoga što Chiellini ili de Ligt moraju, oni su nešto što nas čini boljima, jer bih u protivnom trošio vrijeme radeći stvari koje mi ne trebaju."
Del Piero: "Da, sve je to drugačije sada. Ali po pitanju slobodnjaka, oni mogu pomoći do određenog nivoa..."
Dybala: "Vidjet ćemo. U pravu si po pitanju prekršaja. Kad sam stigao u Palermo, Walter Samuel je još uvijek igrao u interu i nemaš pojma koliko me puta udarao. Danas bi sigurno bivao isključen."
Del Piero: "Reci mi šta je bilo s dresom? Jedno kad smo se dopisivali, rekao si mi da si izgubio bitku za moj dres..."
Dybala: "Da, znao sam da na aukciji postoji neki od tvojih dresova... Nisam imao tvoj, ovaj sam apsolutno morao imati. Orianu sam potpisao na aukcijskoj web stranici kako ljudi ne bi znali da sam ja iza toga. Poslao sam ponudu, ali na web lokaciji ne vidite druge ponude. Dobivate samo e-mail. Tri dana kasnije, ništa se još nije dešavalo. U posljednjoj sekundi aukcije spremao sam se da proslavim, ali neko je ušao i ponudio 10 eura više od mene. U u posljednjoj sekundi aukcije!!! Kada sam saznao da sam izgubio dres bio sam izuzetno ljut. Zapravo, pisao sam ti odmah nakon toga."
Del Piero: "Pa da ti onda nabavimo jedan."
Dybala: "Ili bolje, hajmo se okladiti. Tko dobije natjecanje sa slobodnjacima dobiva dres onog drugog?"
Del Piero: "Kako ti je familija?"
Dybala: "Dobro su, bili su testirani, ali ispostavilo se da su negativni. U Argentini su bili dobri u tome da sve odmah zaustave. Učili su iz onoga što se desilo u Italiji, već su imali na umu kojim putem to može poći. Još dvije sedmice i kako se za sada čini sve bi se moglo vratiti u normalu. Karantena je još na snazi, ne možemo izlaziti, inače rizikujemo zatvor. Mogu nas i tužiti... Ali, pročitajmo pitanja pratioca... Tko je bio tvoj idol u mladosti?"
Del Piero: "Prvo je to bio Platini, on je bio Juventusova desetka. Ali je u Serie A tada bilo jako mnogo šampiona, Maradona, Zico..."
Dybala: "Ako se u Argentini imala prilike gledati utakmica iz bilo kojeg dijela svijeta, gledala se. Uvijek je lijepo gledati fudbal."
Del Piero: "Pitanje za tebe... Koju hranu više voliš, italijansku ili argentinsku?"
Dybala: "Argentinski asado, ne bih ga mijenjao ni za što drugo. Mnogo volim italijansku pizzu, ali u Palermu sam uvijek posjećivao trattoriju pokraj mora. Uvijek je bila prazna i tu sam uživao u špagetima na jastogu. Išao sam tamo svake sedmice, ali sam se vraćao pješice kako bih potrošio te silne kalorije!"
Del Piero: "Kad sve ovo prođe, pozivam te u moj restoran u Milanu. Znam šta ću ti ponuditi."
Dybala: "Jesi kad bio u Argentini?"
Del Piero: "Da, jednom, na fudbalskoj turneji. Trebali smo odigrati dvije utakmice, ali smo na kraju odigrali samo protiv Véleza. Stadion je bio sav u drvu, nevjerovatno. Kiša je padala jako. Sjećam se da je Rampulla igrao, pogodio je Torricellija u stražnji dio glave, ovaj je umalo postigao autogol. Prekrili smo lice kako se ne bismo smijali. Te se tri stvari sjećam, bilo je ljeto i vrućina... Nikad više nisam otišao u Argentinu."
Dybala: "Trebao bi doći. Spremit ću ti asado. Imam i fudbalski teren, pozvat ću i par prijatelja."
Del Piero: "Sada ću te pitati nešto što vidim da mnogi pitaju: Boca ili River?"
Dybala: "Vidi, mnogo je navijača Rivera koji te se dobro sjećaju, stoga i pitaju. Ali ja sam tokom sedam godina rastao uz jedan tim, poslije igre išao na stadion i skakao na tribini."
Del Piero: "Dakle, ni Boca ni River, ili?"
Dybala: "Instituto de Córdoba. Mnogo ih ga i ne poznaju, budući da su često u drugoj ligi."
Del Piero: "Jednako kao ja i moja Padova. Za njih sam navijao i kada sam igrao u Juventusu."
Dybala: "U Argentini se događa da navijate za veliki tim i za onaj iz svoje provincije. Riquelme mi se toliko svidio u Boci, ali moj tim je Córdoba. Upratio sam još jedno pitanje. Koji je meni tvoj, a tebi moj najbolji pogodak? Ja znam koji..."
Del Piero: "Pa ja imam dva ili tri koja su mi na pameti... Ako govorimo o tehnici, dosta njih si postigao s visine dalje stative, ti su predivni. Ali onaj protiv intera možda mi je i najljepši jer je najkompletniji. Bilo je i drugih sjajnih i tehničkih golova, ali ovaj u cjelini, od kontrole lopte, jedan - dva, šut..."
Dybala: "'Gol ala Del Piero', ako bih morao birati jedan, odabrao bih sve te... Ali tvoj gol protiv Fiorentine, vanjskom preko golmana, ne znam kako si to uopšte uspio."
Del Piero: "Ni ja sam ne znam (smijeh). Ali i meni je taj među favoritima, baš zato što je drugačiji. Ali znaš me dobro, bilo je tu i malo sreće. Mislio sam se da li da primim loptu ili da šutiram, kraj mene je bio protivnički defanzicvac, tako sam se odlučio za udarac."
Dybala: "I sve to u dvije sekunde, nevjerovatno. Ljudi ne vjeruju koliko se toga provrti u glavama u tako kratkom vremenu."
Del Piero: "I što manje razmišljaš to je bolje. Instinkt je onaj koji ti dozvoljava da reaguješ brže. Pogodio si koji mi je bio moj najdraži gol. Jesam ja pogodio s tvojim?"
Dybala: "Već sutradan sam razmišljao o tom, kako je to bio kompletan gol. Taj je gol zahtijevao mnogo faktora. Nažalost, nije bilo navijača s kojim sam mogao proslaviti taj bitan trenutak."
Del Piero: "Nikad nisam odigrao zvaničnu utakmicu pred praznim tribinama. Kakav je bio osjećaj?"
Dybala: "Lijepo je kad su navijači prisutni, ali kad izađem na teren uvijek se trudim izolirati. Čujete neke zvižduke, neke 'pjesme', ali dok igram ne čujemo ih. Ipak, čudno je izaći na teren i ugledati svu tu prazninu, međutim, kao što rekoh, već sam se bio isključio. U Madridu, kada su te ispratili stajajućim ovacijama. Jesi li se bolje osjećao zbog pobjede ili zbog ovacija?"
Del Piero: "U Madridu navijači uvijek sude izuzetno oštro, ali izaći uz taj aplauz je bilo poput osvajanja nekog trofeja. Moj najbolji slobodnjak? Moguće onaj upravo u toj utakmicu, zbog bitnosti. Ali pričaj mi o tvom najboljem slobodnjaku?"
Dybala: "Tu u Juventusu sam ih imao priliku postići nekoliko, ali ako bih morao birati, odabrao bih onaj protiv Atletico Madrida, kako zbog bitnosti, tako i zbog ljepote. Prišao sam Pjaniću i rekao mu da ću ja šutirati. Rekao mi je da ju udarim nisko, da se odbije od nekog. Ja sam želio opaliti visoko, ali nije bilo prostora za to. Ili bih opucao pored gola, ili bi lopta otišla u živi zid. Pored toga, Oblak je branio jako dobro, poput Ter Stegena."
Del Piero: "Jesi zabio protiv Ter Stegena?"
Dybala: "Dva puta. Znaš protiv kojeg mi golmana nedostaje gol? Gigija..."
Del Piero: "I ja sam jako dobar golman..."
Dybala: "Jesi li zabijao protiv velikih golmana?"
Del Piero: "Zabio sam Gigiju prije nego sam došao u Juve. Bilo je potom mnogih velikih golmana,od Peruzzija, Pagliuce, Antoniolija... Mi imamo sjajnu tradiciju po pitanju velikih golmana. Argentina i ne baš, vi ste više polagali u napadače?"
Dybala: "Ujedno s Brazilom, uvijek smo bili konzistentni u napadu. Nakon Maradone stigao je Leo Messi, bit će teško nastaviti taj niz, ali nadamo se..."
Del Piero: "A Leo i nije baš napadač."
Dybala: "Iza njega su nevjerovatne brojke iako ne igra u toj ulozi. Sada ipak postoji potreba za osvajanjem bitnog trofeja, nadamo se da ćemo to napraviti naredne godine, ako zaigramo na Copa America. Sad je vrijeme da se rastanemo Ale... Bilo je zadovoljstvo kao i uvijek, 50000 osoba se logiralo da prati ovaj naš razgovor, ispunili smo jedan stadion."
Del Piero: "Sada se moram pozdraviti na španskom..."