 |
| Foto: Juventus.com |
U podugačkom intervjuu koji vam donosimo u cijelosti, zapravo vožnji uz Claudia Zulianija, Andrea Barzagli je posjetio mjesta koja ga u Torinu podsjećaju na najljepše trenutke tokom posljednjih osam i pol godina njegove profesionalne karijere.
Andrea, prolazimo kroz Torino, pokraj brojnih mjesta relevantnih uz tvojih prethodnih osam i pol godina... Stigao si ovdje kao 29.godišnjak, zar ne? Bio si još uvijek mladić! "Da, zapravo imao sam 30 godina."
U Italiji si prošao kroz Palermo, Chievo, napravio si dobar posao u Serie A. Potom si osvojio Svjetsko prvenstvo, otišao u Njemačku u kojoj si sa 29 godina osvojio titulu prvaka. Kako je došlo do toga da potpišeš za Juve? "Naš sportski direktor, Fabio Paratici došao je u Wolfsburg po mene. Ne znam zašto, pitao sam ga to mnogo puta. I to je bilo nešto što je zauvijek izmijenilo moj život i moju karijeru. Uvijek sam sanjao potpisati za veliki klub. To je nešto čemu sam se nadao nakon Svjetskog prvenstva, ali što se tada nije desilo jer su velik ekipe u tom trenu bile jako dobro snabdjevene defanzivcima. Ponudila mi se prilika da odem u Wolfsburg gdje sam bio dovoljno sretan da osvojim šampionat, što je bilo nevjerovatno. Wolfsburg ranije zaista nije bio osvojio previše. Potom je stigao Juve i naravno da sam istog trena pristao."
"Stigao sam i nakon šest mjeseci inaugurisali smo novi stadion. Mislim da se tu sve promijenilo po Juventus. Naravno, rezultati, pobjede su te stvari koje čine razliku. One vam donose potrebnu podršku da napredujete dodatno. Međutim, inauguracija stadiona, cjela historija koja je odisala u zraku sa svim tim bivšim igračima i legendama kluba koji su istoj prisustvovali, pokazala nam je stvarno stanje stvari i šta zaista znači nositi Juventusov dres. Potom smo osvojili šampionat i to nam je donijelo dodatan podstrek."
To pomaže! "Pomoglo je rastu kluba, ali svoje zasluge u svemu imaju i predsjednik, i klub, i marketinški tim koji je napravio sjajan posao zarad napretka kluba i kao rezultat toga pomogao privući dobre igrače, od kojih je najskoriji Cristiano Ronaldo."
U Juventusu si debitovao upravo protiv bivšeg kluba, Palerma. "Da, mislim da smo izgubili rezultatom od 1:0. Vratiti se u Palermo, sa Juventusom, i pri tom izgubiti utakmicu... Upratio sam nekolicinu momaka iz Palerma i dobio i nekoliko zvižduka, što je prirodno. Bio je to naravno užasan početak. Pomislio sam: 'Pa dobro je počelo!'"
Prolazimo pored nekadašnjeg stadiona Juventusa, Stadio Olimpico gdje si na početku i sam igrao. "Da, tokom prvih četiri, pet mjeseci." Utakmica koje se sjećam je pobjeda protiv intera, golom Matrija. "Da, Matrijev gol, atmosfera je pridonijela da to bude odlična utakmica. Iako nismo bili najbolje plasirani u šampionatu i nismo uživali sjajnu sezonu, utakmice protiv intera su uvijek značile mnogo, tribine su bile krcate i bila je to dobra, teško izvojevana pobjeda."
Približavamo se Vinovu. Jesi li sa Stadio Olimpoica ponio iskustvo koje ti je poslije pomoglo? "Sa sobom nosiš sve. Sva iskustva, nebitno koliko velika ili mala. Nisam tu odigrao mnogo utakmica, ali pamtim te pojedine, sa interom na primjer koju si pomenuo. Kući smo izgubili od Milana. Sjećam se posljednjih nekoliko utakmica. Vodili smo protiv Catanije rezultatom od 2:0, primicala se utakmica Lige Evrope, na kraju je završilo 2:2. To je doista opisalo sezonu u kojoj nismo bili najbolji."
"Srećom naredne sezone smo uspjeli. Nama igračima nije lako, govorim o psihološkoj strani, jer osjećate pritisak igrajući za Juventus. Kada u nekom drugom klubu izgubite utakmice, stigne vas pokoja kritika, ali taj poraz ne puni naslovnice sportskih novina, ne spominje se previše na televizijskim programima. Kada Juventus izgubi, to je vijest za naslovnicu. Uz to stižu kritike, loše ocjene koje mnogo igrači prate." Dakle ti ih pratiš? "Nekad da, mislim da je to prirodno. Doduše, što sam stariji manje me interesuju. Znate na šta sam bio navikao? U posljednjim godinama kada znam da sam odigrao dobro, čitao bih novine. Kad bih nešto zabrljao nisam obraćao pažnju na njih u narednih nekoliko dana. Uvijek me čekalo pripremati se za neku novu utakmicu i u drugačijim ponašanjem bi me to sve previše povuklo sebi. Ukoliko dakle dopustite da televizija, novine i takve stvari utječu na tebe, može biti pogubno, budući da mi u Italiji fudbal doista doživljavamo dijelom života."
Ti si jedan od onih kojim je čaša do pola puna, zar ne? Optimistično gledaš na život. "Da, uvijek sam bio optimističan, iako sam imao trenutaka sa lošim raspoloženjem. Sjećam se, ili me ljudi na to podsjete, da kad smo se vratili u trening kamp nakon domaćeg poraza od Napolija, da su me dočekala neka razočarana lica. Pogledao sam njih četiri, pet i rekao: 'To je to, izgubili smo titulu.' Potom su svi krenuli vikati: 'Prekini s tim!' Bio sam to rekao djelom kako bih motivisao grupu, ali i dijelom kako sam zaista pomislio da bi mogli izgubiti titulu. Neke od njih sam s tim poprilično prodrmao."
BBC, ili uključujući Buffona BBBC, tokom vremena postao je slavan, poput nekog tvog brenda. "Mislim da je sve to počelo utakmicom u Napulju. Napoli je igrao u sistemu 3-5-2, a Conte je zamislio da igramo poput njih, u tom istom sistemu i to je bio početak. Radili smo naporno kako bi ušli u taj sistem." Da li si tog dana ušao u igru sa tom idejom? "Radili smo na tom cijelu sedmicu. Ali prije toga, odigrao sam jako malo utakmica u sistemu sa trojicom u posljednjoj liniji, kao što je bio slučaj i sa Giorgiom. Mislim da je Leo do tada igrao isključivo sa četvoricom u liniji. Međutim, stvari su legle na svoje. Bila je to za Lea gotovo perfektna uloga, uzevši u obzir kakav je tip igrača. On je sjajan u liniji sa četvoricom, ali u sistemu sa trojicom u posljednjoj liniji do izražaja dolaze njegove sposobnosti dubokog, defanzivnog registe, kao i njegove defanzivne mogućnosti i inteligencija."
"Giorgio i ja smo uglavnom ulazili u duele jedan na jedan. Primakli bi se protivniku i nasrnuli na njega, to je nešto što smo voljeli. Ali smo tokom toga kroz Lea imali pokrivena leđa. Dovesti sve to u pravilnu ravnotežu nije bilo lako tokom prvih nekoliko utakmica. Nismo znali kako da se ponašamo, da li da se širimo, ili stisnemo u sredinu. Međutim, nakon toga su nam naši rezultati i nastupi donijeli samopouzdanje. Postaneš svjesniji svojih mogućnosti i osjećaš se kao oklopljen. U Italiji smo godinama radili zaista dobar posao. Igrali smo i u Evropi, te našu formu prenijeli i u reprezentaciju. Bilo je utakmica kada protivnicima gotovo nismo dopustili niti da primirišu našem golu. Sve smo imali pod kontrolom. Znali smo kako se nositi sa situacijama. Znali smo da naš rad u odbrani počinje našim napadom. Bili smo poput pasa čuvara, spremni da intervenšemo."
"U tim su stizali igrači koji su pravili stvarnu razliku. Imati u timu igrača poput Pirla preokreće ravnotežu u tvoju korist. Imati uz sebe Gigija, bilo da jeste u vrhunskoj formi ili ne, budući da je i sam pretrpio neke ozljede, također vas vodi na viši nivo. Stigli su Vučinić, kao i Vidal, iako tada nismo znali mnogo o njemu. Tim je korak po korak poprimao novi izgled, ali očigledno je da nismo bili svjesni naših mogućnosti. Čekali su nas treninzi. Naravno, imali smo i pokoju poteškoću, kao što su prijateljske utakmice. Ali od pravog starta sezone pokazali smo da smo... zajebana ekipa. Ne znam da li smijem koristiti ovakve riječi. Mislim, bili smo snažna ekipa, agresivna, borbena."
"Pobijediti je jedno, ali nizati pobjede jednu za drugom, to ne dolazi tek tako, samo od sebe. Izvanredna stvar kod osvajanja osam naslova šampiona Italije u nizu je da smo u svakoj od tih sezona mogli zabrljati. Dolazili smo blizu situacijama da izgubimo titulu. Bila je to naša peta godina u nizu kada smo sezonu započeli jako slabo. Sezona o kojoj smo govorili ranije, kada smo izgubili od Napolija i rizikovali gubitak Scudetta. Nismo osvojili osam naslova prvaka tek zbog najviših prihoda. Napravili smo bili nevjerovatan psihološki skok. Prirodno je da imate lošiju sezonu."
 |
| Foto: Juventus.com |
Sada odlazimo posjetiti stare terene na Vinovu. "Tu je fotografija novog stadiona. Ranije, tu je stajala fotografija sa svim Juventusovim osvojenim Scudettima i trofejima. Sjećam se da sam se tu prvi put fotografisao sa dresom. Tada nisam nosio bradu. U ovoj prostoriji preko puta smo odgledali brojne sate utakmica. Kada bi ih spojili bilo bi riječi o sedmicama. Gledali smo ih mnogo i tu su se održavali različiti sastanci. Ipak, ovo je bilo naše kraljevstvo - svlačionica. Ovdje su bili naši poštanski pretinci. Nekima nisu bili dovoljno veliki. Neki se nisu nikad potrudili niti pregledati ih. Ja to činim s vremena na vrijeme. Primamo mnogo razglednica koje naši navijači žele da im potpišemo. Oni brinu o svemu, čak vam u koverti pošalju i markicu kako biste im mogli pismo poslati natrag."
 |
| Foto: Juventus.com |
Odlično. "Izuzetno su spremni! Ovo je svlačionica. Pokazat ću vam ulaz. Kako je sve samo čisto. Uklonili su moj pretinac!" Gdje je stajao? "Bio sam u uglu, ovdje sam sjedio i tko bi god ušao ne bi me mogao vidjeti. Ušli bi, pozdravili par igrača, potom se okrenuli i izjavili nešto poput: 'Barza, nisam te vidio.' A ja sam bio u uglu." Jer si se želio našaliti s njima? "Ne, tu su me smjestili. Ovdje sam uvijek mogao vidjeti veliko poštovanje i to je bilo nešto što je činilo razliku. Sjećam se nekih poruka koje su ostavljali momci koji bi odlazili. Tokom ovih osam godina, svlačionica je bila naša snaga."
"Sada smo na terenu Vinova. Ona tabla je bila uvijek tamo gdje bi trenirali golmani. Nekad bi se zagrijali, jedan ili dva kruga. To su bili naši tereni, jedan i dva. To je mjesto gdje su nas vodili kroz klasične treninge." Odigrate mnogo utakmica na treninzima? "Trening utakmice, da."
Sad smo pred kapijom Continasse. "Do samog početka, dakle govorimo o prošloj godini, nikada ranije nisam otišao pogledati Continassu." Dok ju nisu sredili? "Primio sam poruku i došao. Ugledao kapiju, ušao unutra i proveli su ne unaokolo kako bih sve vidio. Naravno, bilo je zapanjujuće. To su ultra-moderna postrojenja. Ali, bilo je čudno napustiti Vinovo nakon sedam i pol godina..."
Ostavili ste jedan dio vaše historije iza sebe... "Tačno." Izašli ste pomalo izvan svoje komfort zone, ali klub je uvijek bio korak ispred. Prvi novi logo, prvi novi stadion, prvi novi trening kamp... Zamišljam kako i iza toga leži motivacija. "Naravno. Bili smo mnogo ispred drugih klubova."
Jesu li se novi mladi igrači koji pristižu promijenili mnogo? Kakvi ste bili vi u usporedbi s njima? "Promjene su ogromne. Ja sam bio jako buntovan momak. Mislim da sam i osjetio posljedice toga. Napravio sam nekoliko grešaka, ali očigledno da nešto i naučimo iz toga. Bio sam poprilično sebičan. Gledao sam na stvari iz sopstvene perspektive. Čak i kasnije, u Palermu, ja sam bio onaj koji bi se lako uzbudio kad bi me navijači izviždali. Naravno, odrastao sam. Shvatio sam o čemu je riječ u fudbalu. Pogotovo izvan terena. Recimo jednostavno da nisam bio perfektan! Takoreći, takve stvari ne shvatite mladi. Tada fudbal može biti nezgodan. Kada nemate nekog uz sebe ko će vam dati dobar savjet. Sada je teže uz sve te socijalne mreže. Mi nismo imali socijalne mreže u periodu dok sam predstavljao mladog igrača u Serie A. Tada niste mogli napraviti online gluposti, ili reći nešto neprimjereno kao što to mogu sada, tako da moraju biti oprezni."
Kada si prošle godine stigao u Continassu, jesi li znao da je to tvoja posljednja sezona? "Odlučio sam to tokom sezone. Htio sam uzeti u obzir i tu godinu. U smislu fizičke spreme, nisam bio pretjerano sretan budući da sam gotovo svo vrijeme virtuelno bio izvan terena. Postepeno sam shvatio sa se bližim kraju puta. Na ovom nivou, u ovom klubu, sa ovom nivoom kvaliteta, moraš biti u dobroj formi, kako fizičkoj, tako i psihičkoj. Mislim da je došlo vrijeme da okončam karijeru. Završiti karijeru uz novi Scudetto, u vrhunskom klubu poput Juventusa bilo je perfektno."
Tvoj pozdrav Juventusu i fudbalu na Allianz Stadiumu bio je predivan. Osmi Scudetto u nizu, krug časti ispred navijača... Na trenutak me podsjetilo na tvoju prvu godinu, kada je Del Piero rekao svoje zbogom. Bila je to prva godina na stadionu, osvajanje Scudetta uz krug časti. U toj si utakmici postigao gol, zar ne? Samo si dva puta zabio u Juventusu, oba puta Atalanti! "Rekli su mi: 'Ovo je tvoja posljednja utakmica, a još igraš i protiv Atalante! Ne zaboravi da si im zabio dva gola! Istina je, nisam se uspio približiti njihovom golu. U godini prvog Scudetta, bio sam jedini igrač na terenu koji nije postigao gol. Bilo je to predivno jer..." Navijači su te natjerali da izvedeš jedanaesterac. "Navijači, nevjerovatno! Nisam čak ni razmišljao o tom. Nisam čak ni mislio da će navijači zapamtiti da sam jedini koji nije postigao gol. Svi su me nagovarali i otišao sam izvesti jedanaesterac. Molio sam se da uđe jer bi u suprotnom osjećaj bio užasan! Zabio sam i sve je bilo dobro."
 |
| Foto: Juventus.com |
"Nisam zamišljao da ću imati dan poput tog. Očekivao sam aplauze i da ću biti izveden, ali dočekalo me predivno iznenađenje od strane predsjednika i svih igrača prije početka utakmice. Nisam znao da me to očekuje. Vjerovatno iz razloga što sam to jutro ustao bez da uopšte pogledam na telefon, ili bilo gdje drugdje. Bio sam u popriličnom neredu. Bio sam miran tokom cijele sedmice i to jutro sam se probudio nervozan. Pored toga, sva moja familija i prijatelji su bili tu... mnogo ljudi je došlo i to im je značilo mnogo - kao i meni. U meni su se probudile emocije kad sam vidio da nešto pripremanju prije utakmice. Potom sam izašao na teren i rekao ostalima: 'Dajmo se pobrinuti da odigramo dobro.' Na kraju krajeva, slavili smo i zbog kluba. Trebali smo primiti trofej nakon svršetka utakmice. Bila je to proslava za tim, navijače, klub. Bio je to fantastičan dan, ali ja sam bio u posebnom stanju, konfuzan. Ne sjećam se niti kako sam odigrao. U drugom poluvremenu, nakon što sam se izgrlio sa trenerom, malo sam i opustio. Potom, kad su me poslije prozvali na krug časti, bio je to jako emotivan trenutak. Na krug časti su zvali legendarne igrače poput Del Piera, Buffona, tako da biti jedan od tih nešto je što me je proželo srećom i čašću. Bilo je nevjerovatno. Na pitanja ljudi odgovaram da nisam mogao usniti, ili zamisliti bolji dan. Sve je bilo perfektno."
Predsjednik je napravio iznimku postavivši tvoj dres u muzej, iako si upisao tek 281 nastup, a za isto je bio minimum od 300 utakmica. To nam govori da si ostavio traga. "Da, to mi mnogo znači, jer ništa ne možeš uzeti zdravo za gotovo, čak i nakon osvojenih titula. Bio si dio kluba, ali na kraju puta, jednostavno si napravio dobar posao i za to si bio plaćen. Međutim, osjećam da sam postigao nešto zaista vrijedno pažnje sa ovim klubom i dobiti priznanje za to je nešto najbolje."
 |
| Foto: Juventus.com |
Sada smo u svlačionici Allianz Stadiuma. Poprištu hiljadu bitki. "Ovo je moje mjesto." Ovdje si bio u sredini. Kao u odbrani? "Ne, kraj mene su sjedili razni tokom godina. Cuadrado, razni golmani, sada Perin. Za ovo mjesto me vežu hiljade uspomena. Od priprema pred utakmice, poslije do naših proslava. Zapravo mnogih proslava, budući da smo na ovom stadionu gotovo uvijek pobjeđivali."
"Ono što me najviše impresioniralo bio je dan inauguracije stadiona. Tada sam zaista shvatio šta znači igrati za Juventus. Bilo je senzacionalno. Sjećam se naše prve ligaške utakmice na ovom stadionu, protiv Parme. Mislim da se na toj utakmici promijenio naš odnos sa navijačima. Entuzijazam je bio zarazan. Mogli ste osjetiti to na terenu. Mogao si osjetiti kako su navijači bili uzbuđeni što se nalaze u svojoj novoj kući, tako da je svaki igrač, kao i cjelokupan tim želio dati apsolutno sve od sebe. Prve utakmice ovdje su bile veoma intenzivne, i to me zaista nosilo. Svi smo bili zaneseni."
Osam Scudetta u nizu na ovom stadionu. Koji je bio najteži za osvojiti? "Bilo je nekoliko teških. Najteže izborena titula je vjerovatno bila... 2018. godine. Sa druge strane, mislim da je bilo najteže 2016. Kad smo morali pratiti prvoplasiranu ekipu. Te godine smo zaista... Nakon nekoliko uvodnih utakmica smo se vratili na pravi put. Bilo je to zaista zapanjujuće. Upisali smo toliko utakmica bez primljenog gola i zaredali, čini mi se 16 ili 17 pobjeda u nizu. Ali mislim da je prva titula bila najljepša. Tu je sve počelo. Predsjednik je uvijek ponavljao: 'Najbolje tek dolazi.' Ali završili smo prvi, odgovarali smo... Mogu sa sigurnošću reći da je prvi Scudetto bio najbolji! Fudbal ti nudi brojne puteve. Neki od njih ti na startu mogu biti zatvoreni, da bi ti se kasnije otvorili. U ovom trenu sretan sam učinjenim i onim što sam primio od ovog kluba, od navijača i mojih saigrača."