 |
| Foto: Ju1897.net portal |
Budući da smo uvijek stremili najboljem, odlučili smo da vas počastimo novom poslasticom. Riječ je o premijernom i autorskom prevodu knjige Adama Digbya, "Juventus: A History in Black and White," koju ćemo vremenom, u postupnosti objavljivati u poglavljima. Ideja je potaknuta željom za upoznavanjem šire javnosti detaljima slavne historije našeg voljenog kluba, od samih početaka pa sve do velikih pobjeda koje i danas slavimo.
Uživajte, vaš Ju1897.net tim!
POGLAVLJE VII
Rođenje nečeg posebnog: Finale Kupa UEFA 1977
Nakon što su bespomoćno gledali kako tim Ajaxa cementira svoje mjesto u historiji evropskog fudbala osvajajući treći uzastopni Kup šampiona, natjecanja Starog kontinenta postala su otrovan kalež za Bianconere. Nakon tog poraza iz 1973. godine, Bianconeri će ući u sramotan niz eliminacija iz Evrope. Prvo su pali protiv Dynamo Dresdena u prvom krugu naredne sezone, da bi sezonu kasnije doživjeli ponižavajući poraz u polufinalu Kupa UEFA ukupnim rezultatom od 4:1 od strane Twentea. Godinu dana poslije Bianconeri će upisati novu eliminaciju, ovoga puta od strane Borussije Münchengladbach iz osmine finala Kupa šampiona ukupnim rezultatom od 4:2.
Dolazak Giovannija Trapattonija dokazat će se detaljem koji je napravio razliku, a kako je sezona 1976/77 počinjala postat će i jasno da ova inkarnacija Stare dame poprima veoma drugačije propozicije. Prošlu su sezonu Serie A okončali na drugoj poziciji iza Torina. Gradski rivali ne samo da su im još jednom odnijeli titulu sa dva boda prednosti, već su i osigurali da Juventus narednu sezonu igra u Kupu UEFA, a ne u najelitnijem natjecanju Evrope.
Žrijeb nije bio naklonjen Bianconerima te godine, uparivši ih već u uvodnom kolu sa Manchester Cityem. Brian Kidd će u prvoj utakmici golom riješiti rezultat u korist Engleza, ali se Juventus pokazao prejakim domaćinom slaveći pobjedu golovima Gaetana Sciree i Roberta Boninsegne koji su ga vodili na narednu stepenicu natjecanja. Međutim, čekao ih je tu drugi protivnik iz Manchestera, a Bianconeri su mogli osjetiti deja vu budući da su još jednom u gostima poraženi minimalnim rezultatom.
Ipak, do termina odigravanja uzvrata Trapattonijev tim je krenuo igrati predivan fudbal i temeljito će nadigrati United, pokazavši da je gol Gordona Hilla iz prve utakmice bio ništa više do utješeni pogodak. Dva sjajna šuta Boninsegne i treći Romea Benettija će potopiti momke Tommya Dochertya, a jednaka sudbina čekala je Shakhtar Donetsk. Ukupna pobjeda rezultatom od 3:1 otkrila je pravo lice ukrajinskog tima koji se pokazao mnogo manje strašnim od očekivanog, dok je njemački Magdeburg prošao sa očitanom lekcijom i sa još lošijim ukupnim rezultatom od 4:1.
Juventus je dakle u zanosu letio sve do polufinala gdje ga je očekivala AEK Athena. Nakon što su teškom mukom kroz četrtfinale protiv QPR izborili plasman u polufinale, grčki tim bio je jasno iscrpljen, a rutinskoj pobjedi ukupnim rezultatom od 5:1 sa svoja tri gola pomogao je Roberto Bettega. Bianconere je čekalo novo finale, a ovoga puta će se Trapattoni pobrinuti da ne osjete strah pozornice i da okuse evropsku slavu.
Athletic Bilbao je do finala apsolutno izdominirao žrijebom, potpomognut velikim valom nacionalizma koji je u to vrijeme zadesio Baskiju. Baš kao što je to slučaj i danas, njihov San Mamés pokazao se negostoljubivim mjestom za goste. Basel i Milan, dva tima koja su od strane Bilbaa u uvodnim kolima eliminisani ukupnim rezultatima od 4:1, pokazali su se više testovima za ono što je dolazilo. Dva gola Javiera Irurete za remi na Nou Campu donio je Athleticu plasman ukupnim rezultatom od 4:3 nad Barcelonom.
Finale će se također igrati kroz dvije utakmice, a prva se čekala na Stadio Communaleu. Baskijski tim je jasno došao sa namjerom da limitira Juventusove prilike za postizanje gola, omogućivši Dinu Zoffu tek jednu odbranu nakon što se lopta neugodno odbila nakon ubačaja iz ugla. Da su do postavljenog cilja došli bila bi to zasigurno više stvar sreće nego uspješnosti njihove odbrane sjajno predvođene od strane Javiera Escalza i Andonija Goikoetxea koji su kroz cijelu utakmicu bili podlegnuti velikom pritisku.
Juventus se nedostatkom koordinacije mučio sa probijanjem posljednje linije Athletica, prije svega zabrinut povodom eventualnih kontra napada. Nakon svega tri minute susreta Boninsegna se sudario sa Agustinom Guisasolom i uprkos činjenici da je napadač Juventusa bio vidno ozljeđen, Trap ga je ostavio na terenu skoro sve do poluvremena u odluci koju će biti teško kritikovana od strane italijanskih medija u danima koji su dolazili. Bez igre najboljeg napadača, te izoliranim Bettegom, Bianconeri su se stvaranju prilika u potpunosti morali oslanjati na genij Franca Causija.
Kao što je to uvijek činio u trenucima kada je bilo potrebno njegovom timu, Scirea je probio po desnoj strani i uputio centaršut za Tardellija. Veznjak je skočio akrobatski, glavom uputio udarac koji će domaći tim dovesti u vodstvo već nakon petnaest minuta igre. Ipak, onaj tko bi pomislio da će se Athletic pokolebati, grdno bi se prevario. Causio je ljevicom u dva navrata stvorio neiskorištene prilike, od kojih je prva bila sjajno dodavanje za Bettegu, a koje ovaj nije uspio zadržati.
Druga prilika bio je izvanredan slobodnjak, lopta je letila na Scireinu glavu i izgledalo je da je sudbinski predodređena da udupla Juventusovo vodstvo. Od novog gola Juventus je dijelila samo vrhunska odbrana Jose Angela, a Stara dama kako je i vrijeme odmicalo nije uspjela savladati golmana. Nakon prvog susreta rezultat je ostao apsolutno otvoren, a španskom timu je čak davana i prednost imajući u obziru njihovu formu na La Catedral San Mamés.
Bila je to vlažna, siva večer, a Juventusovo raspoloženje je opadalo sve više nošeno glasnom podrškom 40000 navijača upakovanih u impozantni stadion. Vrlo malo navijača Bianconera je zbog velikih troškova putovanja krenulo u Baskiju, a domaći tim je u uvodnim trenucima u postupnosti pritisnuo Juventus, te dobrim pokušajima Josea Marie Lasa i Txetxu Roja testirao Zoffa. Utakmica se brzo pretvorila u novu srčanu borbu Furina koji se kao i uvijek borio za svaku loptu igrajući uvijek na granici sudačke opomene.
Potom, gotovo iz ničega, Juventus je poveo. Causio i Tardelli su kombinovali po desnom krilu i centrirali u protivnički šesnaesterac. Baskijska je odbrana nekako izgubila trag Bettege, a napadač se našao potpuno otkriven i nepogrešivo glavom doveo svoj tim u vodstvo. Dva gola prednosti bi značila da će Juventus uobičajeno pokušati zatvoriti utakmicu, ali će nakon samo pet minuta prokockati vodstvo. Angel Maria Villar je uputio perfektan centaršut, a Jose Churruca će matirati Zoffa.
Još jednom će obično sigurni i kompletni Juventus u finalu biti odsutan, a Athletic će raširiti igru i preko krila tvoriti konstantne prijetnje. Churruca je srušen od strane Sciree, ali jedanesterac nije dobio, dok je Dani iz dobre prilike glavom opalio tik preko Zoffove prečke. Vilar i Rojo su testirali Zoffa iz daljine. Uslijedila su dva uzastopna kornera, a iz kojeg je drugog Carlos Ruiz, igrač koji je netom ušao sa klupe, domaćem timu donio preokret.
Sa znatno umanjenim vodstvom koji se očitovao tek u postignutom golu u gostima, Trapattonijevi momci su znali šta ih očekuje u posljednjih 12 minuta utakmice. Baskijski tim nije razočarao, konstantnim opsjedanjem protivničkog gola u potrazi za pobjedničkim pogotkom. Vrijeme je bilo gotovo stalo kako su se smjenjivali napadi domaćina, forsirajući nervozni tim da prikaže kvalitete koje su prečesto uzimane zdravo za gotovo kada je riječ o veličanstvenoj Staroj dami italijanskog fudbala.
Ova utakmica, ovo finale, ovih posljednjih 12 minuta, predstavljali su gotovo samo rođenje Juventusovog duha. Igrači su postali gladijatori, a utakmice testovi napora i izdržljivosti, pogotovo kada je bilo riječ o igri u vlastitom šesnaestercu kada su od strane Athletica bombardovani visokim loptama. Bianconeri su se ogradili od pohvalnog nastupa, počevši sa Zoffom koji je poslije često kritikovan povodom nedostatka vještine u čestom suočavanju u zračnim duelima.
Furino, Benetti i Gentile su predstavljali uobičajenu nepresušnu silu i u finalu sa Athleticom, dok je Bettega bio nevjerovatan tokom posljednjih trideset minuta utakmice igravši sam u vrhu napada nakon što je Boninsegna ustupio mjesto još jednom defanzivcu, Luciano Spinosiju u cilju očuvanja prednosti. Popularno "Bijelo pero" je izmučio i pritisnuo vezni red Bilbaa, tjerajući ih u pogreške i zaista predstavljao prvu liniju odbrane Juventusa. Baskijski tim se borio sa ponosom, sjajnom dinamikom zasluživši više od puke titule viceprvaka.
Ipak, kakvi god da su bili, Juventus je bio jednostavno bolji. Bez obzira čime bili napadnuti, Juventus se opirao pokoriti kao što je bio slučaj u prošlosti. Kup UEFA bio je njihov. Prvi evropski trofej bio je testament njihove fizičke izdržljivosti i mentalnog fokusa, kao i njihovih nedvojbenih tehničkih mogućnosti. Njihova nervoza zamijenjena je neumoljivom odlukom koja je ostala očigledna u svakom timu koji je ubuduće nosio crno-bijele pruge do današnjeg dana.
Kroz cijelo natjecanje pretrpili su ništa manje do četiri poraza, uprkos što su protivnike uspjeli nadigrati ukupnom gol razlikom od 19:7. Bilo je to teško iskušenje, i još nije bilo okončano.
Natopljeni kombinacijom kiše i znoja, pobjednici su se vratili u svlačionicu za goste, neki obučeni u prugaste dresove Bilbaa, drugi ispijajući najslađi šampanjac svoje karijere. Iz slavljeničke atmosfere istaknuo se Boniperti, te nakon grljenja sa raznim ključnim figurama izrekao riječi koje su obuhvatile sve za što se zalagala legenda kluba. "Sada želim osvojiti ligašku titulu na Marassiju!" zahtijevao je, podsjetivši tim da će ih uvijek čekati druga utakmica i druga titula koju trebaju osigurati.
Loše vremenske nepogode značile su dugačko putovanje autobusom do Biarritza, na kraju i povratak kući privatnim avionom Agnellijevih. Ali, Bianconeri su na San Mamésu otkrili nešto novo. Da ukoliko ostanu ujedinjeni, te odbiju se predati, ništa im drugo nije moglo stati na put. Za manje od 72 sata od kako je Furino nosio trofej Kupa UEFA niz stepenice torinskog aerodroma Caselle, Bianconeri su istrčali na teren u Genovi i osigurali bodove koje je zahtijevao Boniperti. Majstorska peta Bettege i dva pogotka Boninsegne dostavili su novi Scudetto Staroj dami.
Ali 1977. će zauvijek ostati godina u kojoj su Bianconeri konačno uspjeli u Evropi, osvajanje Kupa UEFA ostat će zavjet na njihov imperijalistički mentalitet i neraskidivu odlučnost. Juventus se rodio kao sila prepoznatljiva bilo da igra kod kuće ili u gostima.