 |
| Foto: Valerio Pennicino/Getty Images |
"Ispunio je svoj veliki san. Od januara Tomas Rincon nastupa za torinski Juventus i nalazi se u sred ljutitog lova na titule: Liga prvaka, šampionat Italije, kao i Coppa Italia - sve je to u dometu za Rincona i njegovog Juvea," glasi podnaslov ekskluzivnog intervjua koji je njemački MOPO napravio sa Venecuelancom u Vinovu, a kojeg vam na Ju1897.net u potpunosti prenosimo.
Kakav je osjećaj kada vam zazvoni mobitel, a sa druge strane se javlja čelništvo torinskog Juventusa? "U prvom trenutku nisam mogao vjerovati. Trajalo je to nekoliko sekundi. Već druga pomisao je glasila: 'Moram to napraviti! Želim biti tamo!'"
Znači Juventus je bio u dobroj poziciji prilikom pregovora. "Može se to tako reći. Dva dana poslije dogovor je bio postignut do detalja. Nije za mene postojao nikakav razlog za oklijevanjem. Razmišljao sam u tim satima da sam bio svjestan da bih tokom moje dvije dobre godine provedene u Genoi mogao biti interesantan klubovima poput Milana. Ali Juve - to je bio san."
Kako je to kada mijenjate klub i stižete u novi u kojem ima toliko svjetskih priznatih zvijezda? Postane li čovjek u tom trenu malo i nervozan? "Nervozan ne, ali osjetiš da je nešto posebno biti tu. Ovi igrači su ovdje ujedno i legende. Gigi je jedan od najboljih golmana svih vremena. I Sami Khedira je svjetski prvak, potom tu je Dani Alves, Mandžukić, Higuain. Ali, na kraju to su sve normalni momci. Posebnost je uvijek bila u njihovim mislima, u smislu na koji razmišljaju. Oni uvijek žele pobjedu. Uvijek!"
Upravo taj mentalitet niste nalazili u vašim ranijim klubovima. "Tu postoji velika razlika. Stigao sam i predstavio se, a oni su mi odgovorili: 'Zdravo Tomas, to si bio. Ali sada moramo pobjeđivati!' To je Juventus, tomu te uče u ovom klubu."
Prije dvije i pol godine bili ste igrač HSV-a i pri tom često teren mijenjali klupom za rezervne igrače. Klub je potom odlučio da vam ne ponudi produženje saradnje. "To tada nije prošlo baš najbolje. Zabolilo me i učinilo tužnim. Znajte da je HSV još u mom srcu."
Šta se tačno desilo tada? "Sportski direktor Frank Arnesen i ja smo bili sve dogovorili, bili smo složni oko potpisivanja ugovora, ali isti još nismo bili obnovili. Potom je Arnesen otpušten i na njegovo mjesto je stigao Oliver Kreuzer. Rekao mi je tada: 'Rincon, ono što ste vi do sada bili dogovarali, više ne vrijedi. Sada sam ja ovdje.' To nisam mogao shvatiti u tom trenu, Krezer me više nije želio u svom timu. Nakon te sezone sam i otišao."
Iako ste željeli ostati? "Da! Stvarno me zabolio njihov postupak. Bio sam se u potpunosti identificirao sam timom. Još i danas, kada stignem, pogledam utakmice HSV-a. Mnogo sam zahvalan tom klubu i želim im samo najbolje. Taj klub mi je pružio priliku da dođem u Evropu. Kao igrač Hamburga sam dobio mogućnost da napredujem kao igrač i kao čovjek."
Već godinama HSV se vuče po donjoj polovini tabele Bundeslige. Imate li neko objašnjenje zašto je to tako? "Iz mog pogleda se čini da tim ne posjeduje stabilnost. Potrebne su im dvije godine vremena da pri tom ne mijenjaju trenera ili sportskog direktora. Mora postojati neka uzajamna ideja koju svi moraju pratiti. To mi je i u posljednjim godinama nedostajalo."
Prelaskom u Genou je vaša karijera krenula uzlaznom putanjom. "Kada pogledam iz ove perspektive, bilo je dobro što sam otišao. Imao sam 26 godina i u tom dobu još uvijek možete napredovati. U Genoi sam napravio iskorak u svom kvalitetu, uostalom, samo tako sam mogao postati interesantan klubu poput Juventusa."
U čemu ste napredovali? Vaša supruga Karina je često bila ljutita da sete na terenu bili previše divlji. "Karina je zadovoljna," odgovorio je uz smjeh Tomás Eduardo Rincón Hernández. "To je dio moje igre, ali se prilično umanjilo. Moj trener u Genoi je tražio od mene da pridonosim ofanzivi. Od mene je želio vidjeti golove i asistencije. Nije ispalo loše, ili? Sada se osjećam mnogo slobodnije na terenu, svestranije."
Sviđa li vam se kako vas publika prepoznaje, salutiraju vam ispruženim dlanom? "Da, pa jesam li general ili ne? Taj sam nadimak dobio upravo od vašeg lista u vremenu dok sam boravio u Hamburgu, sada me tako zovu svugdje. U Italiji, čak i u Venecueli. Hvala MOPO!"