12. mart je kroz historiju Bianconerima širom svijeta donio nova slavlja, a na današnji dan rođena su dva velikana i čovjek koji je zauvijek promijenio tok budućnosti Stare dame.
 |
| Marcello Mihalić |
1913. godine na današnji dan u Vercelli, Italija, rođen je Teobaldo Depetrini, bivši vezni igrač, a poslije i trener torinske Stare dame. Depetrini je prve fudbalske korake napravio u redovima mladih generacija lokalnog Pro Vercellia, sa kojima je 1930. godine potpisao i prvi profesionalni ugovor. Nakon tri sezone u redovima Biancocrociatia, Teobaldo je stigao u Juve 1933. godine, u sred zlatnog razdoblja Stare dame, poznatijeg kao "Quinquennio d'oro". Kao igrač je u Juventusu ostao dugih 16 godina, uz kratku pauzu povodom Drugog svjetskog rata, te u crno-bijelom dresu sakupio nevjerovatnih 338 nastupa, tokom kojih je postigao 10 pogodaka. 1949. godine, neposredno nakon tragedije Torina pri rušenju aviona na Supergi, prešao je u redove Granate kako bi svojim igrama potpomogao vraćanju starog sjaja uzdrmanim sugrađanima. Dvije sezone poslije oprostio se od igračke karijere. Sa Juventusom je osvojio dva šampionata u sezonama 1933/34 i 1934/35, te dvije Coppa Italia u sezonama 1937/38, 1941/42. U periodu dok je važio za Bianconera Teobaldo je u 12 navrata nastupao i za reprezentaciju Italije. Odman nakon završetka igračke karijere Depetrini je počeo sa radom u ulozi trenera, te ga je preko Siene, Pro Vercellia i Cenisie sudbina ponovno 1957. godine donijela u redove Stare dame, zamijenivši na klupi Sandra Puppoa. Ipak, u svojstu trenera Juventusa ostao je svega dvije sezone, te u posljednje vrijeme radio skupa sa jugoslovenskim trenerom Ljubišom Bročićem. Trenersku karijeru je nastavio Bielleseu, potom u Sarom Ravenni, Pro Vercelliju, te Cirie. Preminuo je u Torinu, 08. januara 1996. godine pri starosnoj dobi od 82 godine.
 |
| Juventus u prepoznatljioj odori tokom ranih 40-tih godina prošlog vijeka. Teobaldo Depetrini (prvi s lijeva) |
1916. godine došlo je manjih reformi u italijanskom šampionatu, zbog Prvog svjetskog rata Juventus se nije takmičio u službenim konkurencijama, već se borio kroz Coppa Federale, koji je krenuo nešto kasnije od uobičajenog termina. Stoga, na današnji dan odigravale su pete utakmice Finalne faze Federalnog kupa, a Juventus je u Torinu ugostio Milan, te slavio rezultatom od 2:0 golovima Bergantea i tada već bivšeg Milaneza Luigia Pirovanoa. Stara dama Finalnom cijelu Federalnog kupa, u konkurenciji Modene, Milana, Genoe i Casalea, završila na drugoj poziciji tabele sa jednim bodom zaostatka za Milanom.
1921. godine na današnji dan u Torinu, Italija, rođena je legenda Juventusa, Giovanni "Gianni" Agnelli, čovjek koji je uz svog oca, Edoarda, zasigurno najzaslužnija osoba za blistavu poziciju Juventusa u današnjem svijetu fudbala. Iako rođen u Torinu, Gianni je mnogo više bio vezan za mjestašce Villar Perosa, nadomak Torina u regiji Pijemote. Njegov otac, veliki italijanski industrijalist oženio je njegovu majku, princezu Virginia Bourbon del Monte, kći Carla, 4. prica od San Faustino. Gianni, kako su ga zvali da bi ga razlikovali od svog djeda koji je nosio isto ime, cijeli je svoj život posvetio klubu iz Torina. Pored njegove "prima amore" - Juventusa, Agnelli je kontrolirao više od četvrtine Italijanske burze, kao i skupine preduzeća koje su brojale oko 360 hiljada zaposlenika. Ostale njegove aktivnosti su bile oko novina i izdavaštva, osiguravajućih tvrtki, prehrambene industrije, mašinstva i građevine. Među najvažnijima, La Stampa i Corriere della Serra (dvije Italijanske najvažnije novinske kuće), dale su Agnelliju "izvanrednu moč." Svi novinari bivali su zadivljeni Agnellijevim intervjuima. Bilo je sasvim normalno pitati Giannija o ekonomiji, modi i odjeći, o politici, pa čak i o fudbalu i pojedinim fudbalerima. Kao što se zapravo, u toku njegovog radnog vremena u rukovodilaštvu Fiata, nikada nije lišio prilike da podigne telefonsku slušalicu i nazove sportskog novinara kako bi mu ovaj dao savjet o potpisivanju nekog novog fudbalera za svoj privatni fudbalski klub, Juventus. Uglavnom, on je znao ponešto o svemu. Njegova prednost je bila što je sa svakim uspijevao naći interesantnu temu za razgovor. Gianni Agnelli bio je čisti Playboy. Nosio je bijelu košulju sa otkopčanim gornjim dugmetima, uvijek izbačen ručni sat, a njegov pogled imitirali su zavidni. Također nije pretjerano niti reći kako je za Italijane Gianni bio model "bella figura", a bio je također i ideal kojeg su mnogi slijedili: inteligentan, uspješan, bogat i lijep. Nije ček niti tajna kako je i nakon sklapanja braka sa princezom Marellom Carraciolo di Castegneto, nastavio sa svojim avanturama, a objašnjavao ih je na način: "Stvarno sam volio sve što je lijepo u životu, a prelijepa žena je najljepša stvar od svih." Zavodio je i zabavljao se strastveno. Njegove ljubavne afere su slijedile gomile paparazza, kada bi svi ti prelijepi modeli, pjevačice, pa čak i njegova bivša žena Jackie Kennedy, prva dama Amerike, odlazile sa rukom ispod njegove prema njegovoj vili. Sve su pripovijedale o njihovim iskustvima sa Giannijem, velikoj ljubavi koja dođe jednom, ali zauvijek ostavi traga. Sa druge strane, Agnelli je uvijek šutio o svojim romansama, izrekom: "Samo sluge se zaljubljuju." Kao što je već iznad spomenuto, jedna od mnogih žena, Marella, morala je dijeliti brak sa Jacqueline Kennedy. Gianni Agnelli nikada u javnosti nije govorio o aferi sa Jacquelinom, i tolika je bila njegova moć da svijet i dan danas može samo spekulisati o tomu. Bio je dovoljno iskusan da ostane diskretan o svojim ženama, više od tada vodeće žene svijeta. "Ima ljudi koji rado govore drugima o ženama. Ja ne pričam o njima, preferiram pričati sa njima," volio bi pripovjedati. Upitan pri kraju života, da li sebe ocjenjuje kao ženskaroša, odgovorio je: "Jedan čovjek može biti u isto vrijeme i vjeran i loš muž, jednako kao što može biti nevjeran, a vrlo dobar muž." Niko nije živio bolji i slađi život, "la dolce vita", od Giannija, ali o nikada nije potpuno ignorirao posao. Kada je njegov djed, osnivač FIAT-a preminuo 1945. godine, ostavio je za sobom industriju u tamnom razdoblju Italijanske historije. Giovanni Agnelli je koegzistirao sa fašizmom, a nakon njegove smrti, FIAT je ostao u velikoj opasnosti. Gianni, koji je u to vrijeme bio veoma mlad, uvjerio je Amerikance kako Fiat treba da ostane u privatnom posjedu. Giannijeve namjere nisu svima jasne, prepustio je vrh firme Vittoriu Valleti, jer se smatrao premladim da preuzme tako veliku odgovornost. Gianni je postao direktor 1963. godine, a predsjednik 1966. i od tada je vodio kompaniju kroz mnogo uspješnih godina, među kojima je bilo i padova. Zanimljivo je reći da kada je istraga zvana "Čiste ruke" izbila u Italiji, većina Italijanskih korumpiranih ličnosti su nestale. Gianni sa druge strane bio je čovjek od akcije, a ne riječi. Postojala je percepcija kako je Fiat imao posebnu ulogu u Italiji, a Agnellijev veliki ugled ostao je netaknut, nešto što se nije moglo reći o ostalim Italijanskim poslovnim ljudima i političarima. On nije bio samo vlasnik, već i navijač u pravom smislu te riječi. Agnellijeva familija je dio Juventusa još od 1923. godine, dok je Gianni i sam vodio klub od 1947. do 1954. godine. U to vrijeme najvažniji igrači bili su Danci John Hansen i Karl Aage Praest, te Carlo Parola, i iznad svih Giampiero Boniperti. Međutim zbog užurbanog života i bolesti koja ga je lagano uništavala, Agnelli je morao podnijeti ostavku, ali nije bilo dvojbe da je njegova riječ ostala ključna u mnogim budućim odlukama oko kupovine većih transfera. Agnelli je bio taj koji je odlučio kako treba kupiti trostrukoga pobjednika Zlatne lopte, Michela Platinija 1982.-ge godine. Gianni je dao nadimak našem voljenom vječnom kapitenu, "Il Pinturicchio", koji i danas živi u našem rječniku. On je u stvari bio vođa najvećih Italijanskih sportskih institucija, među kojima je bio i tim formule Ferrarija. Poslije svoje smrti, jeste ostavio tvrtku u nekim problemima, ali ne i Juventus, koji je i tada postao prvak Italije. Gianni je volio često sletjeti svojim helikopterom na trening i razgovarati sa svojim igračima, a svaki posjet je zasigurno bivao na naslovnicama svih sutrašnjih novina. Gianni je bio više od predsjednika. Uvijek je bio informisan o svojim igračima, i uvijek je volio dovesti Juventus u svoj "dom", Vilar Perosa da odigraju pokoju prijateljsku utakmicu. Uživao je specijalan odnos sa Alessandrom del Pierom, a telefon predsjednika Giampiera Bonipertija, još jedne legende, je redovno zvonio tačno u 6 ujutru. Agnelli je ostao jedna od najvažnijih figura čijim su se komentarima divili svi novinari. Jednom je izjavio: "Osjećam se uzbuđeno svaki put kada vidim slovo 'J' u naslovnicama novina. Istog trenutka pomislim na Juventus." I jedna od istaknutijih njegovih izjava je: "Juventus je, za sve one koji vole Juventus, strast, zabava... i nešto za nedjelju. Pokušavamo im (ljubiteljima Juventusa) dati najbolju moguću predstavu, i što je moguće više zadovoljstva." Svoju sliku i nasljeđe koje je ostavio Bianconerima, ostat će zauvijek. Volio je Juventus svim svojim bićem, i nikada nije propuštao kada njegov klub igra. Tokom svojih najgorih perioda u životu, kada je izgubio osjećaj u nogama i više nije mogao ići na stadion Juventusa, gledao ih je kod kuće preko televizora. Gotovo da uopšte više niti nije mogao vidjeti, gubio je vid. Marella (njegova supruga) objasnila je kako joj nikada nije priznao ikakvu nelagodu, i kako nikada joj nije rekao kako ne može gledati Juventus na TVu zbog gubitka vida, ali je doživljavao puko zadovoljstvo samo slušajući komentatore. Nikada supruzi nije priznao svoju sljepoću. Takav je bio, nije ju nikada želio obeshrabriti, i sve u svemu, njegov angažman je bio presudan u stvaranju Juventusa jednim od najvećih fudbalskih institucija u svijetu, i pod njegovim vodstvom Bianconeri su postali to što jesu. Mnogo toga je rečeno o Gianniju, Italijanskoj ikoni i mitu fudbalskog kluba Juventusa, koji i danas s ponosom govore o "Lo Stile Juve" i Juventitá o jednim od dragocijenih blagoslova što nam ih je dao. Za one što su bili oko njega, on je ostavio "prazan prostor" koji se nikada više neće nadomjestiti, a oni poput nas, koji bi željeli da su ga znali, bi rado mijenjali živote sa onima čiji je život dotakao. Preminuo je u Torinu, 24. januara 2003. godine, pri starosnoj dobi od 81. godine.
 |
| Gianni Agnelli u posjeti voljenom klubu |
1922. godine na današnji dan na rasporedu su bile utakmice 17. kola grupe A Sjeverne lige, a Juventus je gostovao Mantovi, te slavio minimalnu pobjedu golom Guido Marchia. Ipak, sezona 1921/22 nije slavno završila za Bianconere koji su ostali na 6. poziciji tabele sa 14 bodova zaostatka za Pro Vercelliem.
1933. godine na današnji dan Juventus Carla Carciana je u ulozi aktuelnih šampiona u okviru 21. kola šampionata gostovao Romi na Campo Testaccio, te slavio minimalnu pobjedu golom Felice Placido Borela iz 46. minute utakmice. Stara dama je u sezoni 1932/33 odbranila naslov prvaka Italije, te podigla svoj peti Scudetto.
1939. godine na današnji dan Juventus Virginia Rosette je u okviru 22. kola italijanskog šampionata ugostio Bari na stadionu Benito Mussolini u Torinu, te slavio ubjedljivu pobjedu rezultatom od 3:0. U listu strijelaca su se za novu pobjedu Bianconera davnog nedjeljnog popodneva upisali Ernesto Tomasi, Felice Placido Borel, te Enrico Santià. Stara dama je u sezoni 1938/39 završila na 8. poziciji tabele Serie A sa 13 bodova zaostatka za šampionskom generacijom Bologne.
1944. godine je zbog teške situacije Italije u toku Drugog svjetskog rata ukinut šampionat na nacionalnom nivou. Umjesto toga održavali su se turniri na regionalnom nivou, koji do danas još uvijek nisu priznati kroz službene statistike. Tadašnja Juventus-Cisitalia pod pokroviteljstvom tadašnje Italijanske socijalne republike, te pod vodstvom predsjednika Piera Dusiela, te igrača/trenera Felicea Borela, takmičila se u takozvanoj ratnoj ligi sjevera "Campionato Alta Italia 1944," a na današnji dan je na rasporedu bilo deveto kolo Eliminatorne lige Piemontea i Ligurije Grupe A. Stara dama je na Stadio Censin Bosia u Asti gostovala istoimenoj ekipi, te slavila pobjedu rezultatom od 2:0. U strijelce su se tog dana za novu pobjedu pobrinula braća Sentimenti, Vittorio i Lucidio, u to vrijeme poznatiji kao Sentimenti III i IV. Bianconeri su u nastavku sezone Eliminatornu ligu Piemontea i Ligurije Grupe A završili na drugoj poziciji sa 7 bodova zaostatka za gradskim rivalima, te se plasirali u polufinalnu fazu natjecanja koju također završavaju na drugoj poziciji tabele iza šampionske generacije Granate.
1950. godine na današnji dan Juventus Jessea Carvera je u okviru 28. kola šampionata na Stadio Giuseppe Sinigaglia u Como gostovao istoimenoj ekipi. Stara dama slavila je ubjedljivim rezultatom od 6:2, nakon što je za novu pobjedu Carverovog tima tri gola postigao veliki Giampiero Boniperti, dva Ermes Muccinelli, te jedan pogodak John Hansen. Pogodak za domaćine slavio je tog dana Vittorio Ghiandi, uz autogol veznjaka Stare dame Giacomo Maria. Bianconeri su u sezoni 1949/50 završili na prvoj poziciji Serie A sa 5 bodova prednosti ispred Milana, slaveći svoju 8. titulu prvaka Italije.
1967. godine na današnji dan na rasporedu su bili mečevi 24. kola šampionata, a Juventus Heriberta Herrere je na Comunaleu ugostio SPAL, te slavio rezultatom od 2:1 sa dva gola Gianfranco Zigonia. Jedini pogodak u korist gostiju je tog dana slavio današnji trener Atalante Edoardo "Edy" Reja. Bianconeri su u sezoni slavili svoj 13. Scudetto, završivši na čelu tabele Serie A sa jednim bodom prednosti ispred milanskog intera.
1972. godine na današnji dan Juventus Čestmíra Vycpáleka je na Stadio Comunale u okviru 21. kola šampionata ugostio Bolognu, te slavio rezultatom od 2:1. Nedjeljnog popodneva su se u listu strijelaca za domaćine upisali Pietro Anastasi i Gianpietro Marchetti, dok je jedini pogodak za goste slavio Marino Perani. Stara dama je u sezoni 1971/72 završila na prvoj poziciji Serie A sa jednim bodom prednosti ispred Milana, slaveći svoju 14. titulu prvaka Italije.
1978. godine na današnji dan na rasporedu su bile utakmice 22. kola italijanskog šampionata, a Stara dama predvođena Giovanniem Trapattoniem je na stadionu Atleti Azzurri d'Italia u Bergamu gostovala Atalanti. Novu pobjedu Staroj dami rezultatom od 2:0 golovima su tog dana donijeli Vinicio Verza i Romeo Benetti, u sezoni u kojoj su Bianconeri završili na čelnoj poziciji tabele italijanskog šampionata sa 5 bodova prednosti ispred Vicenze, proslavivši svoj 18. Scudetto.
1995. godine na današnji dan u Italiji su se odigravali mečevi 23. kola šampionata, a Foggia je gostovala na Delle Alpiu, te pretrpjela poraz rezultatom od 2:0. Novu pobjedu Staroj dami donijeli su Fabrizio Ravanelli i Roberto Baggio. Bianconeri su u sezoni 1994/95 slavili svoj 23. Scudetto, završivši na prvom mjestu tabele Serie A sa 10 bodova prednosti ispred Lazia. Trofej prvaka Italije nije ostao usamljen u vitrinama torinskog giganta te sezone, kako su Bianconeri slavili i svoju 9. titulu osvajača Coppa Italia.
2000. godine na današnji dan Juventus je na Stadio Leonardo Garilli gostovao Piacenzi u okviru 25. kola šampionata, te slavio pobjedu rezultatom od 2:0 golovima Filippa Inzaghia. Stara dama predvođena Carlom Ancelottiem je sezonu 1999/2000 završila na drugoj poziciji šampionata sa jednim bodom zaostatka iza Lazia.
2003. godine na današnji dan na rasporedu su bile pete utakmice druge grupne faze Lige prvaka, a Juventus Marcella Lippia je na Delle Alpiu ugostio Deportivo La Coruña, te slavio pobjedu rezultatom od 3:2 golovima Ciro Ferrare, Davida Trezegueta i Igora Tudora. Golove za poražene Špance su tog dana slavili Diego Tristán Herrera i Rudolphus Anton "Roy" Makaay. Juventus se sa druge pozicije grupe D plasirao u daljnji tok natjecanja sa 6 bodova zaostatka iza Manchester Uniteda, dok su Basel i Deportivo La Coruña natjecanje završili na toj stepenici završnice Lige prvaka. Evropski san trajao je do samoga kraja, kada je u Manchesteru Juventus ipak poražen nakon lošijeg izvođenja jedanaesteraca od strane Milana. Juventus ipak u sezoni 2002/03 nije ostao bez trofeja, budući da su slavili 27. Scudetto, kao i treću titulu osvajača Supercoppa Italiana.