Claudio Gentile je ostao upamćen kao najgrublji igrač italijanske reprezentacije u trijumfu na Svjetskom prvenstvu 1982. godine, ali iza svega stoji mnogo više za Juventusovog igrača koji je ostao jednim od najboljih defanzivaca svih vremena.
Kada pojedinac razmišlja o najvećim italijanskim štoperima svih vremena koji su zaigrali ovu gracioznu igru, vjerovatno će mu u mislima biti imena poput Paola Maldinija, Giuseppe Bergomia i Fabia Cannavara. Jedan podcijenjeni defanzivac, Gentile je također italijanskoj defanzivnoj eliti, iako je na terenu pokazivao počesto i ne baš sportske taktičke vještine.
Gentile je rođen u Libiji 1953. godine, ali se u ranim danima preselio u Italiju i svoju fudbalsku karijeru započeo u redovima Varesea 1972. godine, koji je tada nastupao u Serie B. Ipak, gigantu iz Torina je trebala samo jedna impresivna sezona u redovima drugoligaša da prepozna istinski talenat i da već naredne potpiše 19.godišnjaka koji će većinu karijere provesti u dresu Bianconera, u vremenu kada je Stara dama, vođena trenerima Carlo Parolom i Giovanniem Trapattoniem, bila predodređena za najviše uspjehe.
 |
| Gentile u dresu Bianconera. |
Gentile je tada bio dio jedne od najizuzetnijih odbrambenih linija svih vremena, ujedno sa klupskim kolegama Dinom Zoffom, Antoniem Cabriniem i Gaetanom Scireom. Juventusova zadnja linija ponajviše je uslovila dobrim uspjesima nacionalne selekcije, te nakon što su dva puta završavali na četvrtoj poziciji na Svjetskom prvenstvu 1978. godine, te Europskom 1980, Italija je u finalu Svjetskog prvenstva 1982. godine odigranom u Španiji savladala reprezentaciju Njemačke rezultatom od 3:1 i došla do svoje treće titule prvaka svijeta.
Upravo na tom prvenstvu Gentile je možda ponajviše ostao upamćen po načinu na koji je zaustavio u okviru drugog kruga, u grupi C, najboljeg pojedinca Argentine, Dijega Maradonu. Grubi startovi i prljavi udarci su sijevali na sve strane toga dana, drugim riječima, Gentile nije, i neće biti zapamćen kao igrač dobrih manira poput Paola Maldinija ili Gaetana Sciree. Nakon pobjede Italije od 2:1 toga dana, Gentile je na pritužbe zbog pregrube igre nad Dijegom odgovorio kratko: "Fudbal nije za balerine."
 |
| 29. juni 1982. godine, Svjetsko prvenstvo u Španiji, utakmica drugog kola skupine C između Argentine i Italije. |
Gentile je ostao upamćen kao pojedinac koji nije libio zariti nokte u protivničke napadače, niti grubo uklizati kako bi spriječio protivnika da zaprijeti golu njegove ekipe. Ali pored svih negativnih konotacija povodom njegovog načina igre, on je bio izvanredan defanzivac, a zbirka njegovih priznanja govori njemu u čast. Izabran je u 11 najboljih sa Svjetskog prvenstva 1982. godine, u prvom Italijanskom velikom trijumfu nakon 44 godine.
Njegov oproštaj od reprezentacije 1984. godine bilo je usko povezano sa odlaskom iz Juventusa, kako je 31.godišnjaku karijera bila na laganom zalasku, a do tada zabilježio je 71 nastup u nacionalnom dresu. Odlučio se na trogodišnju avanturu u redovima Fiorentine za koju je zabilježio 70 nastupa, tri godine kasnije profesionalnu karijeru ugasio je u dresu Piacenze.
Oni koji su ga gledali opisati će ga izuzetno grubim, upornim, ali i poštenim igračem, doduše ponekad "nefer" u pokušaju rušenja protivnika. Upravo ta destruktivna narav je uslovila zašto se danas na pomen imena Gentilea ne zadržava dah kao u slučaju Maldinia, Sciree, Baresia i Cannavara.
Ipak, on je bio iskreni ratnik na terenu, i istinska legenda Juventusa i italijanskog Calcia.