Claudio Marchisio priznao je kako Juventusa očekuje težak posao u dva susreta koja će do kraja sezone odigrati protiv rimskog Lazia. "Aquile" će posjetiti Torino 18. aprila u okviru italijanskog prvenstva, prije nego što se ova dva kluba još jednom sastanu, sa trenutnim terminom 07. juna sa mogućim ranijim odigravanjem, ovisno o Juventusovoj ulozi u Ligi prvaka.
"Prvi put kada smo igrali ove sezone (trijumf od 0:3 u novembru) Lazio nije bio snažan kao što je sada," upozorio je Marchisio u intervjuu koji je dao za Juventusovu televiziju. "To je tim koji posjeduje odlične individualne i timske kvalitete, kao i odličnog trenera Piolija koji je utišao sve kritičare koji mu na startu sezone nisu vjerovali. Tako da te utakmice neće biti lagane, i morati ćemo biti veoma oprezni. Imamo mnogo važnih ciljeva koje dolaze, i moramo razmišljati o njima. Lazio je tim na koji treba računati i u ovom trenu moramo znati da će biti svježiji jer ne igraju Evropu."
Marchisio je igrač odan samo jednom klubu, nakon povratka sa posudbe iz Empolija njegovi osjećaji bili su upereni samo klubu iz Piemontea. "Pamtim da sam kao dijete uvijek dolazio na Delle Alpi kako bih gledao Juventusove utakmice, i često sam stajao u redovima kako bih vidio autobus prvog tima u trenutku približavanja stadionu. Bio sam dijete, volio sam fudbal i uvijek sam mahao Juventusovim igračima, a i oni su mahali meni. Sada su se strane izmijenile, i kada vidim navijača sa druge strane ulice od našeg autobusa, uvijek pokušavam da mu budem dostupan. Ipak, to nije uvijek moguće, jer iako se možda nekima čini da mi nemamo privatne živote i lične probleme, ima dana kada ste manje voljni biti dostupni. Ali mi uvijek pokušavamo da damo sve za naše navijače, jer su oni ti koji nam daju snagu i vode nas novim pobjedama. Zahvalan sam za sve izraze ljubavi naših navijača koje sam primao kada mi je bilo najteže, čak i u sezonama kad nismo pobjeđivali. Uvijek ću biti zahvalan zbog toga."
"Broj 8 na dresu? Kao dijete uvijek sam igrao u napadu, a Alessandro Del Piero je bio moj idol, tako da sam uvijek nosio broj 10 na leđima, sve dok nisam zaigrao u Primaveri. Onda sam zaigrao na drugoj poziciji, tako da je bilo normalno da primijenim i broj. Kada se pripremate da uđete u profesionalni fudbal, brojevi 10 i 8 su uvijek zauzeti od velikih šampiona, tako da sam na startu nosio broj 15, poslije 19, koja su dva važna datuma za mene i moju familiju. Poslije, kada se pružila prilika, kako je Gianluca Pessoto odlazio u penziju, a Amauri nije htio broj osam, tako da sam ga ja uzeo."
"Sjećanja? U svojoj karijeri, Trst postavljam uvijek na prvo mjesto. Moj prvi Scudetto. To je bila veoma intenzivna godina, sa mnogo emocija. Posljednji sučev zvižduk, to je jedno od mojih najljepših sjećanja, ako ne i najljepše. Ove godine imali smo tako mnogo velikih utakmica, od pobjede u Della Mole u posljednjim sekundama, trijumfom nad Romom, kao i utakmica Lige prvaka u Dortmundu. Također i naša posljednja utakmica, protiv Fiorentine, kada smo u prvoj utakmici pokazali loš pristup igri, a zatim u drugom meču dokazali da je čak i sa važnim izostancima tim uvijek snažniji od individualca."