 |
| Foto: Baris Seckin/Anadolu Agency/Getty Images |
Legenda italijanskog fudbala, Dino Zoff je u razgovoru sa Corriere della Sera podijelio svoje misli o Gianluigiju Buffonu kojem bi ovo mogla biti posljednja sezona u profesionalnoj karijeri. Nekadašnji golman smatra da bi Buffon mogao bez problema još dvije godine braniti za Juventus, ali i da u kapitenu Stare dame vidi potencijalno pravu osobu koja bi svojim iskustvom mogla italijanski fudbal vratiti na stare staze slave.
"40 godina je 40 godina, jednaka je to brojka i danas kao što je bila i 1982. godine. Na kraju se ova igra uvijek svodi na desetorku i golmana, i tko u dvoboju sa jednakim timom postigne više pogodaka, taj je pobjednik. Detalji su se promijenili. Danas se trenira mnogo bolje, ali se ujedno i više zamorite, tako da su opet situacije jednake. Nemojte mi dolaziti sa pričama kako je danas teže biti golman uz sve te brže lopte, probajte uhvatiti koju put one stijene koje sam ja trebao hvatati. Umijeće golmana treba razumjeti na način, ili prima pogotke, ili brani udarce. Ukoliko su se mogli braniti, Buffon je to uvijek činio."
"Nema ništa univerzalno u godinama, one od čovjeka do čovjeka, od atlete do atlete utiču različito. Gigi i ja smo tijelo i um tretirali poput alata, zbog toga smo tako dugo održali profesionalne karijere. Tokom godina mijenjao je svoj stil branjenja. Uspio je na najbolji način iskoristiti kvalitete koje su mu se smjenjivale godinama, prije svega eksplozivnost, potom iskustvo. Samo najveći uspiju u tomu."
"Nemoguće je rangirati golmane, svaka era ima svog najboljeg golmana. Prije Drugog svjetskog rata tu su bili Gianpiero Combi i Ricardo Zamora, u 60-tim imali smo Leva Yashina. Gigi je najbolji golman u posljednjih dvadeset godina, tu nema nikakve sumnje. Dok ne okonča karijeru trajat će era Gigija Buffona."
"Po mom mišljenju on može još dvije godine nastupati za Juventus, ukoliko nastavi raditi na sebi na način na koji uspijeva trenutno, pri ciljanom izboru u načinu treniranja. To je uvijek bila njegova snaga, nikada se nije zadovoljavao radom na svojoj ličnosti, na svom mentalitetu. Vidjeti ga u suzama nakon susreta sa Švedskom stvaralo je osjećaj poput noža zabodenog kroz srce. I svoju sam nacionalnu karijeru okončao nakon poraza protiv Švedske, to mora da je sudbina. Zaslužio je drugačiji kraj karijere."
"Ipak, vidim ga i kao potencijalnu pravu osobu za preporod italijanskog fudbala. On ima sve potrebno, on je svjetski simbol, poznat i poštovan svugdje, čak i više nego što sam bio i sam. Razmislite o tom, nema mnogo ljudi na svijetu poput njega. Ukoliko postavite njegovo iskustvo u korist sistema, italijanski fudbal bi imao mnogo više šanse za uspješan povratak."